„The Flash” (2023): Sve u isto (ne)vrijeme

Barry Allen znan kao superjunak Flash odluči spasiti ubijenu majku i oca nepravedno zatvorenog zbog njena ubojstva. Učinit će to tako što će otputovati u prošlost i ispraviti jednu jedinu sitnicu, ubaciti konzervu pasiranih rajčica u majčina kolica u dućanu.

Međutim, kako to obično biva, lanac događaja koji je Flash pokrenuo stvorit će svemir bez superjunaka i to u najgorem mogućom trenutku – „povratku” kriptonskog generala Zoda i njegove vojske. Sad je na Barryju, njegovoj verziji iz prošlosti i nekim neočekivanim saveznicima da pobijede Zoda i vrate ravnotežu u svemir.

Priča o porijeklu ove priče o porijeklu

Film o samozvanom „domaru Lige pravde” svjetlo dana ugledao je nakon više od 50 godina i to nakon što se na mjestu redatelja i scenarista promijenilo nekoliko desetaka kreativaca – od Georgea Millera preko Shawna Levyja pa sve do Jepha Loeba i Davida S. Goyera. Svih odreda sjajnih poznavatelja stripa i vrhunskih stručnjaka u svom poslu.

Novi početak za Flasha donosi restrukturiranje u obliku DC Extended Universea (DCEU-a) koji predstavlja prvi ozbiljniji pokušaj stvaranja proširenog filmskog svemira u live-action obliku. DCEU je centriran oko Lige pravde koju u ovom obliku čine Superman, Batman, Wonder Woman, Cyborg, Aquaman i Flash.

Čovjek od čelika dobio je istoimeni film 2013. godine, slijedio ga je film o obračunu Maskiranog križara i Sina Kriptona („Batman protiv Supermana: Zora pravednika”) u kojem manju ulogu igra i Wonder Woman, koja je dobila svoju priču o porijeklu u obliku filma „Wonder Woman”. Konačno, Liga pravde se okupila u istoimenom filmu 2017. godine. I dok će kasnije i Aquaman dobiti svoj samostalan film, Cyborg i Flash ostali su po strani, isključivši epizodne uloge Flasha u seriji „Peacemaker” i filmu „Odred otpisanih”.

Iako je još 2014. najavljeno da će i Flash dobiti svoj samostalni film, prošlost se ponovila, izmijenio se niz redatelja, scenarista, glumaca i datuma premijere filma koji je zapeo u produkcijskom paklu iz kojeg je teško pronaći izlaz.

Naposljetku se kao svjetlo na kraju ovog vrlo mračnog tunela pojavljuju redatelj Andy Muschietti (horor-franšiza „Ono”) i scenaristica Christina Hodson, koja je već radila za DC kao scenaristica filma „Ptice grabljivice i emancipacija famozne Harley Quinn”.

Superjunak u filmu, superzlikovac u stvarnosti

Dolazak filma je dodatno usporio i COVID-19 i kontroverze oko glavnog glumca, Ezre Millera. Bio je uključen u niz incidenata i kazneno-pravnih nevolja, od uznemiravanja (javnog reda i mira), napada, ozljeđivanja, prijetnji smrću, krađe, manipulacije i „groominga” maloljetnica, mesijanskog sindroma i drugih, duboko uznemirujućih prekršaja i zločina.

Kao takav, film je već razmatran za giljotinu i potpunu propast te se činilo da će upravo „Flash” biti posljednji čavao u lijes DCEU-a, propalom eksperimentu Warner Brosa i DC-a koji je očajnički htio biti pandan Marvelovom filmskom svemiru. Ako su Henry „Superman” Cavill, Ben „Batman” Affleck i Ray „Cyborg” Fisher već dobili otkaz ili su ga sami uručili, zašto ne bi i Miller koji je iza sebe imao kriminalni dosje deblji od scenarija filma?

Međutim, WB i DC ipak su odlučili pustiti film u kina, vjerojatno imajući na umu da će film biti financijski promašaj.

Hrabrost ili ludost?

Gledajući finalni proizvod, pisac ovih redaka odlučuje se za prvu opciju – bio je to sumanut, ali hrabar potez. Jedna od rijetkih instanci kad je čelništvo DCEU-a vjerovalo u svoj proizvod. I to s pravom jer je „Flash”, unatoč svim svojim manama, jedan od superiornijih proizvoda iz DC-eve radionice.

I to, ne biste vjerovali, zbog Ezre Millera!

Miller je dosad pokazivao tragove komičkog genija u ono malo scena što se pojavljivao u ulozi najbržeg čovjeka na planetu, ali tek se u samostalnom filmu pokazuje kao sjajan odabir za ovu ulogu. Utjelovio je Miller tako Barryja Allena kao ne naročito društveno inteligentnog i smušenog, već briljantnog heroja sa srcem i dušom.

Posebno je dobro vidjeti Millera u dvojnoj ulozi gdje tumači sebe iz sadašnjosti i sebe iz prošlosti i to tako da se vidi da su to dvije potpuno različite osobe, ali ipak slične. Posebno su dojmljive scene u kojima sadašnji Barry upozorava prošlog Barryja na neke njegove greške što može imati i metafilmske konotacije s obzirom na glumčev put popravka i liječenja. Miller je toliko dobar u ulozi da je gledatelju relativno lako odijeliti lik od glumca i zaboraviti na kontroverze koje u posljednje vrijeme obilježavaju njegov rad.

Not another origin story

Ovo nije tek jedna obična priča o porijeklu superheroja, kao što to imamo priliku vidjeti kad superheroji dobiju svoj samostalni film. Primjerice u filmu „Čovjek od čelika” počinjemo s Kal-Elovim bijegom s razrušenog Kriptona, a u filmu „Batman: Početak” s događajima u Crime Alley i ubojstvom roditelja mladog Brucea Waynea.

Dok gledamo kako ti superheroji stječu svoje moći i bruse vještine, u „Flashu” vidimo već iskusnog Flasha na vrhuncu svoje superjunačke karijere, u misiji zaustavljanja Alberta Falconea koji je opljačkao Opću bolnicu u Gothamu. Pri tome mu pomažu poznati suradnici, batler Alfred Pennyworth te Batman i Wonder Woman osobno dok je Superman na drugom zadatku.

Upravo će odnos Barryja s Bruceom Wayneom, milijarderom, plejbojem i tajanstvenim antiherojem koji ga je regrutirao, biti ključan za daljnji razvoj filma.

„These scars make us who we are. We’re not meant to go back and fix them.”
(Batman, „The Flash”)

Rečenica je to kojom Bruce upozorava svog prijatelja i štićenika da mu ispravljanje tragičnih trenutaka neće donijeti ništa dobro i da je upravo ubojstvo majke ono što ga definira i ono što ga motivira na borbu protiv zločina.

Ima li budućnosti za sadašnju prošlost?

Barry ne sluša njegov savjet i intervenira u prošlost. Slučajno stvara svijet u kojem njegovi roditelji žive sretnim životom, kao i on, ali u kojem nikad nije dobio supermoći, kao niti jedan drugi superheroj iz nama poznate galerije DC-ovih junaka. Ne samo da je Barry promijenio prošlost kakvu on poznaje, već je promijenio i cjelokupnu ljudsku povijest (primjerice, Mavericka u „Top Gunu” ne glumi Tom Cruise, već Kevin Bacon).

To se događa u najgorem mogućem trenutku – prilikom dolaska zlog generala Zoda i njegove vojske koja je u potrazi za Supermanom i Codexom, genetskim materijalom potrebnim za stvaranje novih Kriptonijanaca.

Pritom se umješni scenaristi pokazuju, pa, umješnima, te nam pokazuju da i superherojski filmovi slijede svoju logiku. Ako metaljudi ne postoje, to znači da Batman zasigurno postoji. Ubrzo se pokazuje da on stvarno postoji, ali kao ostarjela verzija koju je 90-ih tumačio Michael Keaton, po mnogima najbolji Batman.

„Keatman” se pridružuje Barryjima u potrazi za Supermanom i objašnjava im kako se povukao nakon što je Gotham učinio jednim od najsigurnijih gradova na svijetu. Usputno im objašnjava, na primjeru špageta, kako funkcionira multisvemir.

Multisvemir kao koncept se prvi puta pojavljuje u DCEU-u, pokazujući i da oni slijede primjer MCU-a, Sonyja, čak i studija A24 koji su se njime bavili u filmovima i serijama kao što su „Spider-Man: Put bez povratka”, „Doktor Strange u multiverzumu ludila”, „Spider-Man: Novi svijet”, „Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet”, „What If…?”, „Loki” i „Sve u isto vrijeme”.

Batman – Ćaća se vraća!

Keatonov Batman još je jedan od vrhunaca ovog filma koji se posebno dobro iskazao u „one-linerima” i akcijskim scenama koje nikad nisu bile bolje za njegova „batmanovanja”. Predstavlja i podsjetnik na neka jednostavnija vremena superherojskih filmova, kad nije bilo potrebe za multisvemirima, „team-upovima” i cameo nastupima kako bi film bio sjajan.

Keaton se s lakoćom vraća u akciju, pokazujući i nakon 30 godina da u njemu još uvijek tinja superherojski žar. Da nije „too old for this shit” i kao da kompletira trilogiju koju nikad nije dobio, unatoč tome što je s vremenom postao sinonim za Batmana.

Upravo zato što je sve podređeno Barryju i njegovoj potrazi za ispravljanjem krivih Drina, zlikovci filma su nedovoljno razvijeni i nemaju dovoljno dobro razrađenu motivaciju.

Dok je u filmu „Čovjek od čelika” Zod Michaela Shannona bio jedan od najboljih prikaza tog sjajnog zlikovca, ovdje se vidi da je Shannon tek tu kako bi zaradio honorar te se i sam distancirao od filma i njegove tematike. Sam Zod se pojavljuje tek u trećem činu dok je pravi zlikovac ono što nijedan superheroj ne može pobijediti – vlastita prošlost.

Himera žanrova

„The Flash” je priča o porijeklu (origin story), film tipa što-bi-bilo-kad-bi-bilo, komedija i obiteljska drama. To je superherojski film, neslužbeni nastavak filma „Batman se vraća”, film o putovanju kroz vrijeme, film koji bi trebao biti završno poglavlje DCEU-a i temelj za postavljanje DCU-a, novog filmskog svemira.

Puno je to različitih žanrova i podžanrova kojima ovaj film pokušava balansirati, uz miješane uspjehe. Pritom se mora priznati, posebno je efektivan kao priča o porijeklu jednog neobičnog superheroja i kao obiteljska drama o suočavanju s vlastitom prošlošću i demonima koji nas prate iz nje.

Film je ispunjen dirljivim, duboko emocionalnim trenucima i komičnim situacijama, ali najveće mane filma jesu ono što bi superherojskom filmu trebalo biti najveći forte, akcijske scene koje nerijetko pate zbog loših i osrednjih vizualnih efekata. Sramotno za film s budžetom većim od 200 milijuna dolara. Tako akcijske scene, posebno one u kojima Flash demonstrira svoje moći i one u kojima vidimo galeriju DC-ovih superheroja i superzlikovaca, često izgledaju kao loša videoigra, a ne kao pretjerano skup film.

Međutim, originalna glazba i odabrane skladbe su pravi melem za uši i predstavljaju jedan od najboljih radova skladatelja Benjamina Wallfischa. Uz to, film će donijeti pravu navalu nostalgije za svakog ljubitelja Keatonovog Batmana što se ogleda i u glazbenim motivima.

Zaključno, ne vjerujte onima koji tvrde da je ovo najbolji superherojski film od „Viteza tame”, ali ni onima koji tvrde da je ovo najgori superherojski film još od „Catwoman” – „The Flash” jest posljednji čavao u lijes DCEU-a, no jako lijep čavao koji, unatoč povelikoj minutaži i svim njegovim manama, vrijedi pogledati.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.