Tamna strana galaksije: Zašto je Andor najbolji Star Wars serijal nove ere
Piše: Zvonko Lončar |
Još jedna Star Wars priča došla je svome kraju. Druga (i posljednja) sezona serije Andor sada je dostupna na streaming platformi Disney+ i, bez pretjerivanja, možemo reći da je Andor najkvalitetniji Star Wars projekt još od Povratka Jedija – što ćemo detaljnije obrazložiti u nastavku.
Prva sezona serije Andor objavljena je 2022. godine i služi kao prequel filmu Rogue One iz 2016. Kreativni um iza serije je Tony Gilroy, jedan od scenarista i redatelja Rogue Onea, kojem možemo zahvaliti što je Andor besprijekorno pripremio teren za događaje tog filma. Taj je zadatak bio posebno zahtjevan jer je, kao i kod svakog prequela, sudbina glavnih junaka već poznata, pa izostaje element iznenađenja. No upravo je Andor pokazao da je putovanje do cilja često važnije od samog cilja.
I kritika i publika odlično su prihvatile mračniji, realističniji ton kojim je Andor nastavio put započet u Rogue Oneu. Da je riječ o iznimno kvalitetnoj seriji potvrđuju i ocjene gledatelja: posljednjih pet epizoda druge sezone na popularnoj internetskoj bazi IMDB imaju prosječnu ocjenu iznad 9, a čak četiri epizode prelaze ocjenu 9,5.
Bitne razlike
Razlike između Andora i Rogue Onea lako su uočljive, čak i bez dubinske analize.
Rogue One, iako prikazuje okrutniji svijet, i dalje je čvrsto vezan uz bajkoviti svijet heroja kakav nam je ‘a long time ago’ donio George Lucas. Od uvodne špice, prepoznatljivih Star Wars glazbenih tema, poznatih likova u cameo ulogama i nostalgičnih motiva, do klasičnog pozdrava ‘May the Force be with you’ – sve je tu kako bi podsjetilo na izvorni Star Wars duh. Iako među likovima nema nijednog Jedi majstora, tu je Chirrut Îmwe (Donnie Yen), koji kroz svoju mantru ‘I’m one with the Force, and the Force is with me’ prolazi kroz najnevjerojatnije situacije, donoseći svojoj družini potrebnu prednost.
Andor, s druge strane, tek na početku na par sekundi podsjeti kojoj franšizi pripada – nakon toga nema ni prepoznatljive glazbe, ni elemenata nostalgije, ni Sile, ni svjetlosnih sablji, ni Jedija ni Sitha. Ako ne griješim, tek se u sredini druge sezone pojavljuje lik ‘force healera’, svojevrsnog vidara na pogon Sile, koji ni sam nije siguran u svoje sposobnosti. Kaže da liječi ljude, ali nije siguran pomaže li im zaista ili je riječ o umišljaju. A pozdrav ‘May the Force be with you’ izgovara se tek jednom, i to u posljednjoj epizodi druge sezone.
No možda se razlika između Andora i Rogue Onea najjasnije vidi upravo u glavnim likovima. Junakinja Rogue Onea, Jyn Erso (Felicity Jones), žrtva je brojnih nepravdi, ali u svojoj srži ostaje dobra osoba koja čini ispravne stvari, čak i kada su suprotstavljene ‘višem cilju’. Spremna je žrtvovati sebe kako bi spasila dijete, makar to značilo ugrožavanje najvažnije misije u svemiru. Ona je heroj iz blata, ali i dalje savršeno odgovara idealu Star Wars junaka iz originalne trilogije.
Cassian Andor, kojeg glumi Diego Luna, nije takav heroj.
Put revolucionara
Tko je uopće Cassian Andor? U filmu Rogue One, Cassian je ključni sporedni lik – obavještajni časnik Pobunjenika, čovjek otvrdnut ratom i naviknut donositi teške, ponekad moralno upitne odluke. Za razliku od klasičnih Star Wars junaka, on nije vođen idealizmom, već nužnošću i preživljavanjem. Kao protuteža Jyn Erso, Andor je spreman učiniti sve što je potrebno za uspjeh misije, pa i žrtvovati svoje suradnike ako to znači pobjedu nad Imperijem. Za Rogue One, to je bilo dovoljno – ali prava slojevitost njegova karaktera otkriva se tek u seriji Andor.
Što nam zapravo donosi serija Andor? Prije svega – dubinu. Andor je svojevrsni Bildungsroman revolucionara: prati Cassiana od njegovih dječačkih početaka do potpuno formiranog borca kakvog susrećemo u Rogue Oneu. No serija je daleko više od portreta jednog lika – ona daje presjek čitavog otpora, od najbrutalnijih do najčišćih sudionika. Sve je to isprepleteno u predivnu mrežu kroz odlično pisan i strukturiran scenarij koji, u usporedbi s ostatkom Star Wars produkcije iz Disney ere, djeluje maestralno.
Svjetlo i tama revolucije
Serija prati četiri narativne linije koje se na kraju spajaju u jednu. Prva linija prati sitnog lopova Cassiana Andora, koji kroz dvije sezone postaje beskompromisni revolucionar. Prva sezona posvećena je njegovoj transformaciji iz lovine u lovca, dok se druga sezona fokusira na njegovo suočavanje s posljedicama revolucionarne borbe.
Druga linija vodi nas u politički vrh otpora, gdje je u središtu poznata senatorica Mon Mothma (Genevieve O’Reilly). Prije Andora, sve što smo o njoj znali bilo je da je pomalo uštogljena, ali bitna figura svemirskog pokreta otpora. Serija zadržava tu sliku, ali jasno pokazuje da je riječ o fasadi, varci za Imperij. Mon Mothma u Andoru riskira mnogo i žrtvuje čak i vlastitu obitelj kako bi doprinijela razvoju i boljitku pokreta otpora.
Treća narativna linija također pripada revolucionarima, a nosi je Luthen Rael (Stellan Skarsgård). On je možda i najzanimljiviji lik serije – čovjek koji se vješto kreće kroz sve slojeve društva i poput pauka strpljivo plete mrežu revolucije, privlačeći ključne aktere na svoju stranu.
Njegov monolog iz prve sezone savršeno sažima mračnu stranu revolucije i cijenu koju revolucionari plaćaju za svoje ideale. Umjesto prepričavanja, preporučujem da sami pogledate tu scenu – riječ je o jednom od najdojmljivijih trenutaka serije.
Prva sezona donosi niz izvrsnih monologa i glumačkih trenutaka. Osim Skarsgårda, posebno se ističe monolog Andyja Serkisa, najpoznatijeg kao Golluma iz Gospodara prstenova, koji ovdje utjelovljuje zatvorenika Kina Loyja. Snažan dojam ostavlja i Fiona Shaw u ulozi Maarve, pomajke Cassiana Andora, čiji monolog spada među emotivne vrhunce serije.
Sva lica Imperija
Četvrta narativna linija posebno je zanimljiva jer donosi imperijalni pogled na svijet. U središtu je Dedra Meero (Denise Gough), visokopozicionirana članica ISB-a (Imperial Security Bureau), svojevrsnog svemirskog Gestapa. Ova imperijalna perspektiva ne daje nam samo uvid u brutalnost i dehumanizirajuću narav Galaktičkog Imperija na svim razinama, već i u cijenu koju sudionici takvog totalitarnog sustava plaćaju vlastitom dušom. Dedra Meero, kao i niz drugih likova s imperijalne strane, nije tek karikatura ili jednodimenzionalni prikaz zla na kakve smo navikli u Star Warsu, već zlo prikazuje kroz prizmu psihološke dubine i ljudskih slabosti.
Galaktički Imperij u Andoru prikazan je kao pravo totalitarno zlo. Znali smo to i ranije, ali to zlo nikada nije bilo toliko stvarno u drugim Star Wars filmovima i serijama, jer su oni uvijek nudili bajkovite priče u kojima heroji rješavaju probleme spektakularnim uništavanjem zlikovaca, dok je patnja ‘običnog puka’ ostajala nevidljiva – kao da nikakva stvarna šteta nije pretrpljena. Andor tu formulu preokreće i pokazuje kako totalitarizam na svim razinama, često u rukavicama, gazi ljudskost i proizvodi patnju. Upravo zato uspijeva ondje gdje mnogi vizualno atraktivni Star Wars projekti iz Disney ere zakazuju – bavi se temama koje su bliske i instinktivno razumljive svakom čovjeku.
Na neki je način Andor najsličniji originalnoj trilogiji, iako su u mnogočemu potpune suprotnosti – povezuje ih fokus na univerzalne ljudske teme. Originalna trilogija u svojoj srži nosila je odnos oca i sina, podignut na arhetipsku razinu. Da, svemirski brodovi su atraktivni, svjetlosne sablje su uzbudljive, a Yoda koji ni nakon 900 godina nije svladao sintaksu engleskog jezika je simpatično osebujan – ali sve je to bilo fantastično kad je bilo novo. Ponavljanje tih motiva, bez originalnog sukoba unutar obitelji Skywalker ili zamjene nečim jednako snažnim, rezultira nizom prosječnih i lako zaboravljivih proizvoda. Možda je to i najveća ‘kvaliteta’ zadnje Star Wars trilogije – toliko je plitka da ju je lako zaboraviti.
Andor u svoje središte stavlja ljudsku patnju koju generira totalitarni društveni sustav, čiji je cilj – kao i svakog totalitarizma – redukcija slobode svakog pojedinca. Upravo tu leži sjeme poraza Imperija: potlačenima je prirodna reakcija otpor, a odgovor Imperija je samo dodatno stezanje okova. To pokreće spiralu nasilja koja vodi do točke u kojoj više nema drugih opcija osim najradikalnijih. Imperij želi oružje apsolutnog uništenja, što se manifestira kroz različite inačice Zvijezde smrti, dok pobunjenici svoju želju za slobodom dovode do krajnjih granica – gdje je radikalno dokidanje te slobode, smrt, najvjerojatniji ishod. ‘Revolution is not for the sane’, riječi su Sawa Gerrere, kojeg je utjelovio sjajni Forest Whitaker.
Novo u svijetu Star Warsa
Andor donosi brojne novine kojima proširuje svijet Star Warsa. Prije ove serije, o razdoblju galaktičkog sukoba znali smo tek ponešto – u originalnoj trilogiji hrabri pobunjenici bili su spomenuti samo usput, kao oni „kojima zahvaljujemo za ove planove“. Andor je priča upravo o tim pobunjenicima. Serija nam otvara i nove svjetove i kulture: konzervativnu Chandrilu, prekrasnu, ali uništenu prirodu Kenarija, radnički planet Ferrix te cyberpunk zonu industrijskog planeta Morlana One. Sva su ta mjesta brižljivo osmišljena i ostavljaju dojam stvarnog, živog univerzuma.
Jedna od važnih novina koje Andor donosi jest prisutnost nasilja na samoj sceni – fizičkog, psihičkog i seksualnog. U originalnoj trilogiji nasilje se uvijek događa izvan ‘pozornice’, a nama su prezentirani samo rezultati koji i ne ostavljaju neki preteški dojam. Andor to mijenja, a time se mijenja i način na koji doživljavamo Imperij i njegove trupe. Serija tako prvi put u Star Wars svijetu eksplicitno tematizira i seksualno nasilje, čime dodatno naglašava brutalnost i dehumanizirajuću narav Imperija.
Svijet poput našeg
Ono što me posebno iznenadilo u Andoru jest pojava propagande i novinarstva u svijetu Star Warsa. Propaganda je, naravno, izraženija kod Imperija, ali ni pobunjenici nisu imuni na njezinu upotrebu. To pokazuje da mir u galaksiji nije nešto na što Imperij može sigurno računati, već je potreban velik propagandni napor kako bi se brojni činovi Imperija prikazali građanima kao nužni, a nasilje pripisalo drugoj strani koja ga je isprovocirala.
Što se novinarstva tiče, ono je u Star Wars svemiru prilično nazadno u usporedbi s današnjim standardima na našem planetu. Društvene mreže se iz nekog razloga nisu razvile, pa ono što vidimo od novinarstva jesu novinari s kamerama na terenu i vijesti na svemirskim televizijskim programima kakve smo navikli gledati na TV-u devedesetih godina.
Iako u prvoj sezoni nije lako povući paralele s našom bližom sadašnjošću, druga sezona to mijenja. Iako dolazi iz Disneyjeve produkcije, Andor izbjegava aktualne kulturne ratove i ostaje fokusiran na univerzalne ljudske teme – ‘najdalje’ što ide je ljubavni odnos dviju revolucionarki. U samom početku serija se dotiče pitanja ilegalnih migranata, a kasnije i teme lažnih vijesti, koje senatorica Mothma označuje kao najveće zlo: ‘Of all the things at risk, the loss of an objective reality is perhaps the most dangerous. The death of truth is the ultimate victory of evil.’
Privedimo tekst kraju! Andor nije bez mana, a ako više volite lagane serije uz koje se može bezbrižno surfati po mobitelu, možda vam neće sjesti. No, ako ste gledatelj koji drži do onoga što se zbiva na ekranu, nećete biti razočarani – čak i ako niste poseban ljubitelj Star Wars univerzuma.
Posebno veseli što sada napokon imamo neprekinut niz odličnih Star Wars serija i filmova, pa ako imate vremena, preporučujem da ih pogledate ovim redom: najprije seriju Andor, potom film Rogue One i, kao šećer na kraju, originalnu trilogiju – Novu nadu, Imperij uzvraća udarac i Povratak Jedija. Mislio sam završiti s već otrcanom porukom ‘May the Force be with you’, ali u duhu Andora prigodnije je: ‘Fight the Empire!’
