Otvorenje 16. Zagreb Film Festivala: Skromna priča o jednoj obitelji i rastanku (“Voljeni”, G. Pizzi)

Na otvorenju ovogodišnjeg Zagreb Film Festivalu prikazana je priča o jednoj obitelji, odrastanju i rastanku. Voljeni/Loveling (2018.) Gustava Pizzija je jednostavan i skroman, ali nekonvencionalan u svojoj prepoznatljivosti. Ova brazilska obiteljska drama premijerno prikazana na Sundance Film Festivalu počiva osobnom iskustvu samog redatelja i svih onih koji se u aktualnim migracijskim valovima suočavaju s napuštanjem obiteljskog doma nadajući se boljoj budućnosti.
Oda majkama iz radničke klase
Loveling je priča o višečlanoj obitelji koja u kratkom periodu prolazi kroz velike promjene. Najstariji od četvorice sinova, Fernando, lokalna je rukometna zvijezda, stoga je pozvan u Njemačku kako bi se profesionalno bavio rukometom i ondje izgradio karijeru. Iznenadna je najava njegovog skorašnjeg odlaska pokrenula lavinu promjena koje će unijeti simpatične, humoristične i neobične elemente u naizgled običan obiteljski život i rutinu.

U središtu radnje ipak nije samo rastanak. Loveling nas uvodi u kratak period života jedne obitelji odišući toplom atmosferom i brižnošću koje na svojim leđima nosi upravo lik majke (Karine Teles). Irene, majka četvorice dječaka, suočava se s naglim i uranjenim rastankom od sina, izgradnjom obiteljskog doma i posla te završetkom mature brinući se pritom za vlastitu i obitelj svoje sestre.
Ovaj se niz događaja proteže na nešto manje od sto minuta, a sastoji se od svakodnevnih sitnica o kojima gotovo svi brinemo svaki dan. Pizzijeva je filmska poetika upravo u sitnicama, u majčinoj brizi za sina koji odlazi na kasnovečernje druženje s prijateljima, nefunkcionalnim kućnim instalacijama i obiteljskim svađama koje završavaju zagrljajima.
Sunčana obiteljska melodrama
Loveling svjedoči o tehničkoj naprednosti brazilske domaće kinematografije. Premda sama struktura djeluje prizmatično, radnja se odvija linearno s ponekim naznakama autorskog potpisa – najčešće u obliku melankoličnih sekvenci koje svjedoče o ljepoti jednostavnih životnih navika i toplini obiteljskih trenutaka.
Spektar majčinih emocija prožima gotovo čitavu filmsku strukturu čiji elementi – poput filmske glazbe i buke – odgovaraju osjećajima glavne junakinje, premda povremene nagle oscilacije graniče s pretjeranom hiperbolizacijom. Loveling koristi osobno autorsko iskustvo i postaje intiman i skroman projekt koji ne teži brojnosti događaja, već dočaravanju obiteljskih odnosa i bliskosti u čemu leže njegova jednostavnost i prepoznatljivost.
Njegova se topla atmosfera stapa sa snažnim osjećajima za boje i dopadljivim kompozicijama ciljajući upravo na gledateljsku empatiju i razumijevanje. Melodramatična je komponenta naglašena emotivnim i obojenim prikazom nepretenciozne realnosti koju će mnogi prepoznati i razumjeti, a njegova će nas dosljednost podsjetiti na niz naizgled neprimjetnih sitnica koje stvaraju priču.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.