„Secret invasion” (2023): Bliski susreti marvelovske vrste

Novi izdanak Marvelova filmskog svemira dolazi u obliku miniserije od šest epizoda pod nazivom „Secret Invasion”. Fokus serije je na Nicku Furyju, dugogodišnjem operativcu i nekadašnjem čelniku organizacije S.H.I.E.L.D. koji se udružuje s izvanzemaljcem Talosom i drugim neočekivanim saveznicima kako bi pokušao zaustaviti invaziju Skrullova, izvanzemaljaca koji mogu preuzeti ljudsko obličje i koji žele pokoriti Zemlju i njezine stanovnike.

Svatko može biti (ne)prijatelj

Seriju donosi Kyle Bradstreet koji stoji iza hvaljenih projekata kao što su „Mr. Robot” i „Berlin Station”, a sama serija kombinacija je špijunskog trilera te političke i znanstveno-fantastične drame. Marvel je za potrebe serije angažirao vrhunsku glumačku postavu koju čine veterani MCU-a kao što su Samuel L. Jackson kao Nick Fury, Cobie Smulders kao agentica Maria Hill, Ben Mendelsohn kao Talos, Don Cheadle kao satnik James Rhodes znan i kao War Machine.

Tu su i neke nove snage u obliku Kingsleyja Ben-Adira kao zlog Gravika koji je na čelu pobune Skrullova, Emilije Clarke kao Talosove kćeri G’ije, Olivije Colman kao agentice MI6-a znane kao Sonya Falsworth, Dermota Mulroneyja kao predsjednika SAD-a Ritsona i drugih.

Pilot pod nazivom „Uskrsnuće” donosi ubojstvo imitatora agenta Everetta K. Rossa („Black Panther”) u ruskoj prijestolnici što posluži kao katalizator Furyjevog povratka na Zemlju iz svemira, ali i nagovještaj onog što slijedi – napetog političko-špijunskog trilera u kojem svatko, pa i poznato lice, može biti neprijatelj koji je svaki čas spreman zarinuti Furyju nož u leđa.

Daleko je Fury od furije

Uvodne minute lako navedu gledatelja na krivi trag te dobivamo ispodprosječni proizvod koji je lošiji od zbroja njegovih sastojaka. Prije svega to je tako zbog Jacksona i njegova lika koji je, po klasičnom receptu Marvela i Star Warsa, predstavljen kao oronuli i stari heroj koji nije više ono što je nekad bio i kojeg lako prestignu nove snage, u ovom slučaju Clarke kao G’iah.

Na Furyju se osjete posljedice Bitke za Zemlju, odnosno epskog obračuna s Thanosom, kad je izgubio neke od svojih najstarijih saveznika i prijatelja dok se na Jacksonu vidi da daje sve od sebe, no da je samostalni projekt dobio puno godina prekasno.

Sama serija nadahnuta je istoimenim stripovskim serijalom u kojem je svatko, pa i naši najomiljeniji superheroji, mogao biti neprijateljski Skrull. Ipak, sama serija, iako ima budžet koji nadilazi budžete mnogih filmova (navodno se radi o 200 milijuna dolara za samo šest epizoda), nije mogla priuštiti mnoštvo poznatih osoba koje bi glumile superheroje odnosno njihove dvojnike.

„Ovaj put je osobno” (A kad nije?)

Tim scenarista opravdava takav potez Furyjevim riječima kako je ovo „osobno” (kad nije?), no to je potez očajnika koji time nesvjesno priznaje kako nema novac za nešto više, ujedno i napetije.

Umjesto da pogađamo koji je od Osvetnika zli vanzemljak, mi primjerice dobivamo scenu sastanka svjetskih vođa iz područja politike, vojske, obavještajnog sustava, medija i drugih sektora od kojih je svaki Skrull, a glume ih nepoznatiji glumci koji se pojavljuju svega nekoliko minuta.

Faktor zabave i napetosti umanjen je i beskonačnim morem referenci na druge, više-manje bolje Marvelove projekte. Samu seriju nije moguće gledati bez prethodno pogledanog filma „Kapetanica Marvel” u kojem se prvi put susrećemo s rasom Skrullova, no i kasnije epizode kao da se natječu u broju referenci.

Košara puna nostalgije

Tako se likovi razbacuju imenima kao što su general Drejkov („Black Widow”), agent Ross („Black Panther”), Groot i Drax („Čuvari galaksije”), HYDRA i Alexander Pierce („Kapetan Amerika: Ratnik zime”), projekt Extremis („Iron Man 3”), Cull Obsidian („Osvetnici: Rat beskonačnosti”) čime nužno dijele publiku na one kojima će te reference biti sjajne i pobuditi u njima nostalgiju i na one kojima to neće apsolutno ništa značiti.

Podsjetnik je to na slavnu prošlost, ali i upozorenje na grozomornu budućnost u kojoj prosječni gledatelj neće moći razumjeti radnju budućih filmova i serija ako nije pogledao ama baš svaki uradak ovog svemira koji se širi brže od našeg.

Jedan od najzanimljivijih novih likova koje serija predstavlja jest Gravik, vođa teroristički nastrojenih Skrullova koji svoje terorističke činove podmeće drugim skupinama (primjerice AAR-u, Amerikancima protiv Rusije) i koji ima pakleni plan za invaziju na Zemlju.

Glumi ga sjajni Ben-Adir koji se polako, ali sigurno dokazuje kao budućnost Hollywooda, a za oko mi je zapeo još u filmu „Jedna noć u Miamiju” u kojem je bio savršen. Ono što nije savršeno jest to što je Marvel potratio još jednog sjajnog zlikovca koji ima viziju, sredstva i autoritet, no koji biva prelako poražen u ionako zbrzanom finalu.

Iz dosjea Nicka Furyja

Serija uvodi i lik koji tumači oskarovka Olivija Colman, agenticu Falsworth koja se pokazuje kao sjajan dodatak seriji, ponajviše zbog Colmaničinog nastupa i lika koji ima savršeno odmjerenu dozu sadizma i crnog humora te je jako zanimljivo gledati glumicu u takvom, za nju neobičnom izdanju, koliko god da imala malu minutažu. Colman i Jackson imaju izvrsnu kemiju, kao i Mendelsohn i Jackson.

Mendelsohn, koji je zabljesnuo u trileru „Lov na ubojicu”, i ovog puta je karizmatičan i briljantan kao Talos te je posebno dobar kao buddy-agent s kolegom Jacksonom te u srazu s Gravikom (primjerice dijalog o slici „Državnici Prvog svjetskog rata”).

Tematski, serija se fokusira na lik Furyja, ne toliko i na invaziju te je prigodnije nazvati ju „Iz dosjea Nicka Furyja” ili tome slično jer nije vjerna adaptacija stripovskog serijala.

Sjena onog što je moglo biti

Serija ispituje i pitanja kao što su što znači biti čovjek, što znači biti Afroamerikanac na poziciji moći u bijelom svijetu, mogu li ljudi prihvatiti ono što im je strano i čega se boje, terorizmom, odnosima SAD-a sa svojim saveznicima, ali i neprijateljima te drugim temama. Na kraju se stječe dojam da je većina tih tema tek okrznuta i da se scenaristi njima ne bave previše već su fokusirani na dobru staru marvelovsku akciju koja ovdje nije ni dobra ni stara.

Zaključno, „Secret Invasion” je tek sjena onog što je serija s ovakvim potencijalom mogla biti, no ima i jednu prednost – miniserija je koja najvjerojatnije neće značajno utjecati na budućnost Marvelova filmskog svemira te ju je stoga vrlo lako preskočiti.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.