Recenzija – ‘Mijenjaš Lice’ EP (Morso): Konačno originalan domaći bend
Zbog velikog broja dugoočekivanih inozemnih izdanja ove godine, moram priznati da sam pomalo zapostavio domaće bendove. Ne znam za Vas, ali barem je takav slučaj kod mene. Tako je jedan bend, kojeg sam oduvijek cijenio i najavljivao kao veliku nadu hrvatske glazbe, umalo prošao neopažen na mojem radaru. Morso je mladi riječki, autorski bend koji iza sebe ima dva diskografska uratka – „Izlog“ te „Škare Krede Najlon“ iz 2013. godine. Nakon kratkog odmora Morso se ove godine odlučio vratiti i to EP-jem „Mijenjaš Lice“.
Morso nije promijenio zvuk. Riječani su ostali vjerni svojem elektro, mističnom zvuku, u kojem je još davnih dana Vlado Simičić Vava prepoznao potencijal. Neki će ga etiketirati s riječima kao što su neinovativnost, manjak kreativnosti ili orginalnosti, no ja vjerujem da takve konstatacije nisu istinite. Po meni, Morso nije niti trebao mijenjati zvuk – niti značajnije, niti uopće. Već su na prvim izdanjima pokazali da su pronašli svoj izričaj u kojem su se savršeno snašli i iz kojega mogu izvući najviše. Stoga, ovaj EP nije dokaz neinovativnosti, već afirmacija talenta i kreativnosti dokazanih još na prvim materijalima.
Ipak, napredak se jasno vidi. Morso je sazrio kao bend i sada na albumu nema par singlova i nekoliko dobrih pjesama, već se svaka pjesma može doživjeti na intiman, poseban način. Svaka pjesma ima svoju priču i može živjeti nevezano za album. To je bio onaj sitan korak koji je Morso morao učiniti – ali i koji sam očekivao da hoće – te se sada s pravom mogu nazvati kompletnim bendom.
Iz tog razloga, teško mi je govoriti koja mi je pjesma bolja, već ću govoriti samo o pjesmama koje su mi iz prvog slušanja ušle u uho. To je, naravno singl Krede. Krede su i zasluženo postale singlom, a ujedno su i pjesma koja otvara izdanje. Pjesma izuzetno lako ulazi u uho, a stih ispunjen sinestezijom – „Voli me glasnije!“ – i nakon preslušanog EP-a ostaje u sjećanju. Skladbe koje su mi također ostale u sjećanju su i naslovna pjesma Mijenjaš Lice, Sol, a bilo bi krivo ne spomenuti niti sporiju pjesmu Lijek ili Sami. Jedina pjesma s kojom imam problema na ovom EP-ju je završna Kao Da Znam Kraj. Pjesma je znatno drugačija od cijelog album i zato se kosi s ostatkom. Jedina je to pjesma na albumu na kojoj se koristi značajan efekt na vokalima te zbog toga unosi razdor u, do sada, logičnu cjelinu. Smatram kako bi predzadnja pjesma Guliver bila bolji završetak albuma.
Ono čega se moram dotaknuti je i tekst. Moram priznati da su mi tekstovi na prijašnjim albumima bili nejasni. Očita je bila želja za postizanjem dubokoumnosti, ali ona nažalost nije došla do izražaja, već je ostala izgubljena u riječima. Ovim se uratkom i to promijenilo, a stihovi nekih pjesama teško izlaze iz glave. Vjerujem da će se svatko složiti sa mnom kada kažem da su novi tekstovi zreliji, jasniji, inspiriraniji i bolje uklopljeni uz glazbenu pozadinu – a time da je i Morso otišao stepenicu više u vlastitoj karijeri te tako dokazao da je uistinu jedan od najunikatnijih i najperspektivnijih bendova na našim prostorima.
