Pips, Chips & Videoclips u Rogozu: Bend u vječnoj formi

Jedan od ljepših datuma za koncerte u manjim gradovima je petak uoči Uskrsa, kada se okupi ekipa koja inače živi u Zagrebu ili negdje drugdje i kada znaš da je pred tobom par neradnih dana posvećenih obitelji i prijateljima. Tako je to otprilike izgledalo prošli petak, 18. travnja na Sceni Rogoz u Varaždinu na kojoj su ponovno zasvirali Pips, Chips & Videoclips.

Za one neupućene, Scena Rogoz dio je HNK u Varaždinu te se na njoj prvenstveno održavaju komorne predstave i klupski koncerti. Trenutna uprava kazališta predvođena intendanticom Senkom Bulić pokrenula je koncertnu sezonu u sklopu koje se otprilike jednom mjesečno u Rogozu održavaju koncerti istaknutijih regionalnih glazbenih imena. U ovih godinu i pol tako smo u Rogozu imali prilike slušati Edu Maajku, Vojka, Kojote, Kekina, ali i regionalne izvođače poput Električnog orgazma, Partibrejkersa i Letu Štuke. Sljedeći na redu je Elemental 8. svibnja.

Svi smo na nogama

Pipsi i Rogoz dugo se poznaju. Slušao sam ih tamo prvi put u vrijeme kad je izašao “Walt” 2013. godine. Posljednji posjet Rogozu imali su u prosincu 2023. kada su promovirali friško objavljen album “Vesna”. Nisam među onim fanovima koji hodočaste na (gotovo) svaki koncert Pipsa ili koji kampiraju pet dana zaredom na koncertima u Saxu, no skupio sam svoju dozu uspomena s njihovih koncerata, još otkad sam ih prvi put slušao na Špancirfestu 2006. godine na Trgu bana Jelačića (prije nego što se tamo pojavio šator). Bio sam još u osnovnoj školi i nisam imao pojma tko je taj bend, ali već nekoliko godina poslije trčao sam po livadi Starog grada uz uvodne taktove Teroristi plaču.

Družina Dubravka Ivaniša Rippera na malu pozornicu Rogoza izašla je oko 21:15 gdje ih je dočekalo 250 dobro raspoloženih Varaždinaca. Na prošlom druženju u Rogozu Pipsi su svirali “Vesnu” od početka do kraja. Ovaj put nismo čuli cijelu “Vesnu”, ali koncert je ponovno otvorila Većinom nakon koje se tempo odmah ubrzao sa zaraznom SSND i aktualnim stihovima “svi smo na drogama”. Plesnjak se nastavio s novom verzijom Ljubavi i šarmantnom Bi li ili ne bi, dok je uvodni blok zatvorio prvi singl “Vesne” Pariz.

Nakon otvaranja s novijim stvarima, bilo je vrijeme da se vratimo u devedesete uz hat trick aduta s “Freda Astairea” i “Boga” – neizostavni klasik Plači, obožavanog Trenera morskih pasa i rijeđe viđenog gosta Sao Paulo. Ponovno je uslijedio skok u vremenu do novijih diskografskih uratka uz Netko, osobno najbolji broj s “Vesne” koji na Ripperov specifično topli način priča o anksioznosti starenja. Iz Netko izvrsno smo uplovili u uvodne taktove Htio bi da me voliš te singl K1 koji smo čuli u izvrsnom novom synth-pop aranžmanu. K1 nije završio na “Vesni”, no možda u novom ruhu izađe na sljedećoj Pips ploči ili nekom EP-u?

Od “Shimpoo Pimpoo” do “Vesne”

S prvim sekundama legendarnog riffa Supermame Rogoz je eksplodirao, a erupcija je kulminirala uz stihove “Zdenka je brala jagode…”. Nakon sat vremena koncerta, Rogozom je zazvonio bas Marka Levanića i čarolija poznata pod nazivom Narko opčinila je okupljene. Kad sam prokomentirao: “Kaj nije prerano za ovo?”, dobro raspoloženi Kušter odgovorio mi je: “Znaš kaj, oni imaju takav repertoar”. A s takvim repertoarom uvijek se među onim neizostavnim pjesmama nađe mjesta za tzv. deep cuts i favorite fanova. Ugodno iznenađenje ovog koncerta bila je 2×2 koju već jako dugo nisam čuo uživo i s kojom je zatvoren glavni dio seta.

Za dva bisa bile su sačuvane pjesme s prva dva albuma benda. Čim vidite Šineca kako uzima harmonika, znate da slijedi kultni Poštar lakog sna. Ripper se spustio među publiku koja je srčano otpjevala prve dvije stroge umjesto njega. “Hipijej hipija” (Gume na kotačima) odjekivao je Rogozom kao da smo na nekom nogometnom stadionu. Predivnu Malenu otpjevao je Zdeslav uz publiku na back vokalima, a sve je završilo Na putu prema dole. Na setlisti su još bile navedene i Mala fufica te Nogomet, ali morat ćemo pričekati neki drugi susret s Pipsima da ih čujemo u Varaždinu. No među 20 odsviranih bile su pjesme sa svih osam studijskih albuma, od “Shimpoo Pimpoo” iz 1993. do “Vesne” iz 2023., tako da smo čuli presjek trideset godina stvaralaštva Pipsa.

Kad je bend svirao outro pjesme Na putu prema dole, Ripper je iskoristio priliku da osudi spaljivanje zastave nogometnog kluba Varaždin koje se dogodilo prije nekoliko tjedana na utakmici Dinama i Varaždina. Prokomentiravši kako on svojim djelovanjem predstavlja sebe, svoju obitelj, svoje dečke iz benda, ali i grad Zagreb, osudio je taj nesportski čin te istaknuo da “strašno voli Varaždin, strašno ga cijeni”, uz gromoglasno odobravanje Rogoza. Iako je ovo prvenstveno simbolična poruka, smatram da su ovakvi istupi kojima se osuđuje nasilje, mržnja i nesportsko ponašanje izuzetno važni te ih u našem društvu nedostaje.

Zajedništvo benda i publike

Veliki koncerti Pipsa zadnje desetljeće u Domu sportova i na Šalati bili su antologijski na svoj način, i vjerujem katarzični za mnoge fanove ovog zagrebačkog benda, no za mene najdraži koncerti Pipsa bili su oni nešto intimnijeg karaktera (možda zato što sam rođen “daleko od Save i Sljemena”).  Dosad je to bio koncert Pipsa u dvorištu pivovare Lepi dečki u lipnju 2021. u Čakovcu. Ne znam je li do toga što mi je to bio prvi koncert od početka COVID-19 pandemije (a ako se dobro sjećam, i Pipsi su prije toga odsvirali samo koncert pred sjedećom publikom u Bunkeru u Samoboru) ili što sam taj dan upoznao dramaturga Filipa Rutića, ali koncert mi je ostao u posebnom sjećanju po toploj, prijateljskoj atmosferi, izvrsnom raspoloženju benda i publike, zajedništvu u koje nas je spojila njihova glazba.

Slične osjećaje proizveo je i ovaj uskršnji koncert u Rogozu. Gledajući i slušajući Varaždince s kojim užitkom pjevaju, viču, urlaju Ripperove stihove, poželio sam da ih nakon koncerta sve zagrlim i nakon toga pozovem na šank na rundu pelina. Među varaždinskom publikom bilo je svih generacija, od srednjoškolaca do penzionera. Koncert je bio desetak dana unaprijed rasprodan i kad bi Varaždin imao duplo veći klupski koncertni prostor od Rogoza, siguran sam da bi i taj bio rasprodan.

Bend je kao i uvijek bio izvrstan, zvuk je bio savršeno posložen, i uživali smo u svakoj Šinecovoj i Božanićevoj solaži na gitari, svakom Gulićevom udarcu po bubnjevima, produženom intru na Bi li ili ne bi te outru na 2×2 i Na putu prema dole. Ne umanjujući posebnost i značaj koncerata u Domu sportova i Šalati, mislim da ovakvi koncerti zapravo potvrđuju one teze o Pipsima kao bezvremenskom bendu i jednom od najboljih koncertnih izvođača na ovim prostorima. S tom misli veselim se sljedećem susretu s Pipsima u Rogozu, na Špancirfestu ili na fajruntu nekog tuluma.