Neki to vole vruće (Tvornica kulture): Još uvijek smo svi jeans generacija!

Imam teoriju kako je sedam godina jedna cijela vječnost, a prije skoro jedne cijele vječnosti (tamo sad već daleke 2017. godine) prijateljica i ja smo prisustvovale večeri koja nam je ostala u sjećanju kao jedan od najboljih zajedničkih provoda. U pitanju je bio koncert benda Neki to vole vruće u sklopu programa „Sviraj stare” u Vintage Industrialu.

Ovo spominjem kako bi samo dodatni istaknula oduševljenje najavljenim koncertom u Tvornici kulture za koji smo odmah sklopile pakt kako ćemo se maksimalno potruditi rekreirati večer koju pamtimo s veseljem. U međuvremenu smo uspjele nagovoriti i drugu prijateljicu da ide s nama kako bi cijeli trio bio potpun i kako bismo zajedno mogle stvoriti neke nove uspomene uz Neki to vole vruće.

Neki to vole vruće s nama kroz život

Ako ste ranije čitali moje tekstove znate da obožavam osamdesete i da je to period glazbe, kulture i mode koji sam prigrlila od ranih dana, a slično je prijateljici i meni bilo upravo s bendom Neki to vole vruće. Nama to nije bio još samo neki bend iz Juge koji je bio popularan u svoje vrijeme, nama je cijelo djetinjstvo i odrastanje bilo ispunjeno njihovim pjesmama.

Nakon što smo odrasle prigrlile smo ih kao svoj bend, a njihove pjesme kao nositelje sreće i dobrog provoda. Oni su bend koji obavezno puštamo u autu na gradskim i međugradskim putovanjima, na kućnim tulumima, rođendanima, vjenčanjima… Neki to vole vruće su s nama išli kroz život i pratili su nas uz sva naša veselja i nedaće i zato nam je prilika da ih ponovno poslušamo uživo bila jedan od važnijih događaja godine.

Veseli početak vikenda

Imale smo grandiozne planove kako ćemo provesti vrijeme prije koncerta, ali petak pun obaveza narušio nam je planove, no ne i dobru volju i uzbuđenje koje smo skupljale mjesecima. Naučene smo prilagođavati planove u hodu pa se svaka od nas tri nakon svog posla (koji se odužio izvan planiranih okvira) uputila prema stanu u kojem smo se zajedno spremile i uputile prema Tvornici.

Red pred ulazom dao je naslutiti dobar provod, a po ulasku smo odradile dužnosti na šanku i uputile smo se prema prednjem dijelu pozornice kroz teže prohodnu i dobro raspoloženu gomilu. Još je ljepše bilo to što se u publici mogao vidjeti širok raspon generacija – od onih na kojima svijet ostaje, do onih koji su svu težinu ovoga svijeta nekoliko puta osjetili na svojim leđima.

Koncert je počeo uz minimalno odstupanje od satnice s novim singlom Prolaze dani, a tijekom večeri smo imali prilike čuti pjesme poput Tvoja haljina moja zastava, Djevojko, Skini sve sa sebe, Nisi više curica, Opasan plan, no najviše buke i gromoglasnih reakcija, sasvim očekivano, izazvali su bezvremenski hitovi Kakva noć, Zagrli me nježno, Bojler, Ne zaboravi, Teška vremena i Jeans generacija.

U nešto više od dva sata svirke stali su svi hitovi i važnije pjesme koje su Neki to vole vruće upisali u svoju diskografiju dok je publika cijelo vrijeme nemilosrdno trošila glasnice i bacala grudnjake u smjeru pozornice. Vesela atmosfera protegla se na cijelu večer, posjetitelji su se njihali i plesali uz najdraže pjesme, a Šomi i Jimmy nisu mogli sakriti zahvalnost i radost prizorima pred sobom.

Prvi bis je bio očekivan jer do “kraja” koncerta nismo čuli njihove najveće hitove Kakva noć, Teška vremena i Jeans generacija, no nakon prvog bisa i službenog kraja koncerta publika je odbila napustiti prostor i nastavila glasnim pozivima moliti povratak benda na pozornicu.

Upornost se isplatila jer smo još jednom imali prilike čuti pjesme Bojler i Kakva noć, a da je bilo moguće, publika bi do kasnih noćnih sati ostala pjevati pjesme koje su se snažno utisnule u njihove uspomene.

Mi smo svi Jeans generacija

Prebirem po riječima tražeći neki smisleni zaključak večeri ispunjene predivnim emocijama, prijateljstvom i nostalgijom. U rasprodanoj Tvornici kulture jučer se pjevalo i plesalo, osjećala se neka povezanost i neopterećenost u zraku. Nije bilo važno koliko tko ima godina, odakle je, što je prošao i što misli o trenutnim problemima u svijetu. Svi smo imali jednu stvar zajedničku, a to je bila ljubav prema pjesmama koje su nas povezale i nakratko možda vratile u neko nevinije vrijeme.

Često zaboravljamo da smo svi isti, da načelno imamo iste probleme i da smo krhki, a zaboravljamo i to koliko nas glazba može ozdraviti, razveseliti i udaljiti od problema u kojima se utapamo. Bilo bi dobro da malo tog jučerašnjeg zajedništva ponesemo sa sobom u buduće dane i da težimo tom osjećaju. Da ne zaboravimo na tu Jeans generaciju i da nove generacije na ovim prostorima pokušaju stvoriti svoju novu jeans generaciju.

Kažu da je s one strane sad noć
U toj zemlji, kažu, ponoć će proć’
I da je Johnny skinuo svoj stari jeans
A ovdje budi se dan

Oblačim na sebe isti taj jeans
I za Johnny-a dižem ruku u vis
Spavaj Johnny, neka te ne plaši mrak
Mi isti dišemo zrak

Nikada se nismo susreli mi
Kilometri su nas dijelili
Al’ smo uvijek isto mislili mi, mi, mi

Da mi smo svi Jeans Generacija
I mi smo sad najjača nacija
I mi smo i istok i zapad i jug
Mi smo tovariš, mister, i drug

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.