„John Wick 4″ (2023): Oprosti za gun-fu
„Yeah” (John Wick, nebrojeno mnogo puta).
Novi nastavak serijala o legendarnom plaćenom ubojici Johnu Wicku donosi nove izazove za omiljenog antiheroja – njegova ucijenjena glava postaje sve privlačnijom metom za plaćene ubojice i kriminalce širom svijeta kako se njena cijena povećava, a pojava novog neprijatelja osigurat će da čak i oni koji su mu nekad bili vjerni prijatelji postaju zakleti neprijatelji u ovoj epskoj borbi do posljednje kapi krvi.
No, vratimo se iz 2023. godine nekih desetak godina prije i uronimo u povijest filma koji će revitalizirati žanr akcijskih filmova i ući u legendu. U to vrijeme Keanu Reeves, zvijezda sjajnih akcijskih filmova kao što su „Brzina” i serijala „Matrix”, proživljava lagani pad u dugogodišnjoj karijeri.
Novi naboj uspavanoj karijeri donosi projekt koji se isprva pokazuje kao jako riskantan – film naslova „Prezren” čiji se scenarij svidio Reevesu te je u pomoć zvao prijatelje kaskadere, Davida Leitcha i Chada Stahelskog, da režiraju film.
Neiskusni redatelji, potonula zvijezda 90-ih, relativno nepoznati scenarist koji iza sebe ima dva slabo gledana filma činila su se kao recept za katastrofu, ali malo po malo pokazuje se da je upravo izbor Leitcha i Stahelskog bio presudan za uspjeh serijala koji od „Prezrenog” postaje „John Wick”, navodno zato što je Reeves konstantno zaboravljao kako se film zove.
Tko ne riskira, ne profitira!
Nekoliko dobrih odluka spojilo se u uspjeh. Prva je bila ta da film snime onako kako to kaskaderi najbolje znaju – u dugim, neprekinutim kadrovima koji prikazuju svu raskoš akcijskih scena koje se odvijaju na srebrnom platnu.
Nju je pratila sjajna scenaristička odluka da film ne bude samo o prezrenom plaćenom ubojici u potrazi za osvetom, već i o bogatoj mitologiji svijeta podzemlja. Tu je i izbor Reevesa koji je (budimo iskreni) dovoljno glumački ograničen da utjelovi lika koji je (budimo još jednom iskreni) emocionalno ograničen i stoik. Sve su to karte u rukama uspješne ekipe koje im donose brdo novca i priliku da prodube bogat svijet filma koji je zamalo otkazan.
Čovjek od fokusa, predanosti i čvrste volje
Da podsjetimo, prvi film franšize donosi priču o Johnu Wicku, udovcu čija je žena preminula od posljedica raka, no koja mu kao oproštajni dar ostavlja preslatkog psića. Kako to obično biva u akcijskim filmovima, nepomućena sreća ubrzo postaje pomućena nesreća jer na scenu stupa mladi ruski mafijaš iz obitelji Tarasov koji poželi Wickov auto.
On ga odbije na što mu se Tarasov brutalno osveti krađom auta i – slijedi upozorenje za ljubitelje životinja – usmrćivanjem psića. Odlučan u osveti, Wick izlazi iz samonametnute mirovine i ponovno postaje Baba Jaga, legendarni plaćeni ubojica, „čovjek od fokusa, predanosti i čvrste volje”, spreman ubiti svakog tko mu stoji na putu.
Osim teme osvete i ljubavi prema preminulim bližnjima, tematski se film oslanja i na bogatu mitologiju skrivenog svijeta plaćenih ubojica koji se običnoj javnosti skriva ravno pod nosom.
Tako ćemo tijekom četiri filma upoznati da u svijetu u kojem živi Wick postoji tajanstveni lanac hotela zvan Continental, jedino mjesto u kojem nikakav „posao”, odnosno ubojstvo, nije dopušten; shvatit ćemo da ubojica može biti svatko – od violinistice koja svira na ulici do beskućnika koji prosi.
Drugi dio filma uči nas da nitko, pa čak ni John Wick, ne može pobjeći markerima, obliku krvne zakletve; a jednom kad se oskvrne hotel Continental i prekrši pravilo markera, na scenu će nastupiti neumoljivi suci-predstavnici Visokog stola, organizacije koja vlada podzemljem.
Želio sam biti antiheroj ulice
I upravo je taj svijet onaj iz kojeg naš omiljeni antiheroj ulice očajnički pokušava pobjeći. On je obični udovac koji pokušava pronaći mir u svijetu ispunjenom nemirom, no koji to ne može jer ga vlastita prošlost, i demoni koji izviru iz nje, stalno iznova pronalaze.
Ipak, Wick će se pokazati kao pravi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme te će, iako je izgubio ženu, psa, auto, kuću, uspomene na ženu i svaki oblik mira, učiniti sve kako bi se vratio u prividno normalni život i pobijedio protiv svakog ubojice koji se drzne naciljati ga.
Na tom putu punom prepreka Wicku će, uz poneke izmjene, društvo činiti Winston Scott, menadžer hotela Continental u Gradu koji nikad ne spava, njegov pomoćnik Charon i Bowery King, njujorški mafijaš koji je također doživio izdaju Visokog stola te *pregledavam bilješke*… nitko više?! Da, svijet je okrutan, okrutniji no jučer, i zato je najbolje osloniti se na malo dobrih ljudi koji su preostali u bezdušnom svijetu Babe Jage.
Njih trojicu tumače svi odreda sjajni glumci – imamo Iana McShanea kao Winstona, pragmatičnog menadžera, prerano preminulog Lancea Reddicka kao Charona koji je jedan od rijetkih koji uistinu cijeni Johna i želi mu dobro te Laurencea Fishburnea kojem ovo nije prvi susret s Keanuom Reevesom. Fishburne mu je već bio mentor u serijalu „Matrix” gdje je tumačio Morpheusa, a zašto popravljati ono što dobro funkcionira?
Kroz sagu o Prikazi svijeta podzemlja prodefilirat će i maestralni Willem Dafoe kao još jedan Johnov prijatelj, uvijek pouzdani John Leguizamo, mehaničar zadužen za popravak Johnova auta i oskarovka Halle Berry kao Sofia, menadžerica hotela Continental u Casablanci i bivša Johnova prijateljica.
O mrtvima sve najgore
Kad smo kod liste njegovih neprijatelja, njih nećemo navoditi, ponajprije jer je na listi preko četiri stotine imena i zato što se o mrtvima govori sve najbolje. No, to je teško jer se radi o pripadnicima Camorre mafije, N’dranghete, ruske mafije, trijade, jakuzama i drugom ološu koji čini 12 sjedala za Visokim stolom.
A sad je konačno došlo vrijeme za povratak u 2023. i pregled onoga što četvrto poglavlje sage „John Wick” čini ponajboljim filmom serijala.
Na samom početku gledamo kako se John oporavlja od nebrojenih ozljeda iz prethodnog nastavka, spreman udružiti snage s Bowery Kingom i osvetiti se Visokom stolu. Ubojstvo koje će John izvršiti aktivira seriju događaja koju čak ni on nije mogao zamisliti te na scenu nastupa Vincent Bisset, markiz od Gramonta i vođa neimenovane francuske kriminalne organizacije i jedan od onih koji sjedi za Visokim stolom.
Markiz smatra da je John dugo vremena izbjegavao dobiti ono što je zaslužio te da je ukaljao čast organizacije koju predstavlja. On stavlja u pogon sve plaćene ubojice širom svijeta, raspisuje tjeralicu za njime i podiže ulog.
Put odvodi Johna Wicka u Osaku, ali ubrzo se pokazuje da mu je na tragu bivši prijatelj zvan Caine, slijepi majstor borilačkih vještina i čovjek čije su vještine vrlo blizu Wickovih, ako ne i bolje.
Nemili susret rezultirat će Wickovim bijegom u Berlin gdje će morati dobiti pristanak svoje obitelji, članova bjeloruske romske mafije, kako bi u smrtonosnom dvoboju jedan na jedan pobijedio markiza i razriješio svaki dug koji ima prema Visokom stolu, no koliku će cijenu asasin iz našeg sokaka morati platiti za to?
As iz rukava asasina
Narativno, četvrti izdanak franšize može se podijeliti na Napad u New Yorku, Okršaj u Osaki, Bitku u Berlinu i Potjeru u Parizu. Svaki od tih događaja ima za cilj izložiti opakog lika, Johna Wicka, nepremostivim izazovima i natjerati ga na nemilosrdne dvoboje do posljednjeg daha, a sve sa svrhom njegovog konačnog bijega iz svijeta ubojica.
Pritom će ponovno izgubiti sve ono što mu je drago, a i puno više jer su scenaristi odlučili izvrgnuti ga svim mogućim Scilama i Haribdama u ovom posljednjem (?) dijelu serijala.
I upravo je to ono što ovu franšizu čini toliko posebnom – ulozi su neprestano sve veći i veći, sve više krvi je proliveno, sva četiri filma se odvijaju u tek nekoliko tjedana Johnova života, a njegovi neprijatelji postaju sve okrutniji i okrutniji.
Tako smo dobili priliku vidjeti rast i razvoj serijala od skromnih početaka (budžet od 20 do 30 milijuna dolara i utržak od 86 milijuna dolara) pa sve do grandioznog budžeta od 100 milijuna i utrška od 432 milijuna dolara u trenutku pisanja teksta.
Film nije samo financijski profitirao nauštrb priče, kako to često biva (vidi primjerice serijal „obiteljskih” filmova „Brzi i žestoki”). Upravo suprotno – svakim filmom lik Johna Wicka postaje sve epskiji i pravi antijunak našeg doba, njegova povijest sve mračnija, njegovi suparnici okrutniji i šarolikiji, a bogata i raskošna mitologija svijeta asasina sve zanimljivija.
John Wick, voljeni suprug
I u ovom remekdjelu modernog akcijskog filma dobivamo nove dodatke svijetu podzemlja – prvu pojavu Harbingera u sjajnoj izvedbi Clancyja Browna, dekonsekraciju hotela i posljedice koje to ostavlja na sve prisutne, uvođenje institucije dvoboja jedan-na-jedan, ponovno pojavljivanje Ruske Rome, nove odnose snaga u Visokom stolu i novog Starješinu, „onog koji sjedi iznad Visokog stola” te mnoge druge instance koje produbljuju velebnu mitologiju svijeta krvožednih ratnika podzemlja.
Ono što se posebno mora istaknuti jest lakoća kojom vrsni scenaristi uvode te nove pojmove i običaje uz tek poneki tračak ekspozicije tako da gledatelj nikad ne osjeti prezasićenost podacima kojima ga se „hrani”.
Pritom film nikad ne odskače od početne ideje – priče o mirnom čovjeku koji želi, a ne može biti s voljenom suprugom Helen i kojeg vlastita nasilna prošlost nikad ne može izbjeći, u tolikoj mjeri da mu se i smrt čini kao rješenje jer će bar tad biti s njom.
Ranjivost je ono što čini svakog junaka još većim i herojskijim, a to je Keanu Reeves savršeno pokazao, posebice u vrhunskom epilogu filma koji će još dugo vremena ostati u pamćenju filmofila širom svijeta („Voljeni suprug”).
Svi zlikovci obitelji Skarsgård
Uz savršeno odmjeren i stoički nastup Reevesa koji se i ovog puta pokazao kao majstor gun-fua, posebne vještine korištenja pištolja i kung-fua, vrijedi istaknuti i plejadu novih i starih likova koji čine ovaj serijal takvim kakav jest – apsolutno savršenim.
Ponajprije, tu je Donnie Yen, legenda hongkonških akcijskih filmova u ulozi Cainea, wickovske verzije Marvelova antiheroja Daredevila koji je također slijep, častan, zaštitnički nastrojen prema svojim bližnjima i vičan nasilju kad je to potrebno. Yen je savršeno odradio posao te u nekim scenama nenamjerno zasjenio čak i Reevesa (primjerice Potjera u Parizu).
Sušta suprotnost njegovom liku je manijakalni Killa (little bit too on the nose) Harkan, wickovska verzija Batmanova zlikovca Pingvina kojeg ispod tone prostetike i šminke glumi neprepoznatljivi Scott Adkins, zvijezda niskobudžetnih akcijskih filmova. Killa je manijakalan, suludi, potpuno poremećeni i karikirani zlikovac koji odudara od stoičke naravi drugih Johnovih neprijatelja te je kao takav dobrodošao nalet svježeg zraka.
Kao dostojan rival najvećem dobročinitelju pogrebne industrije pokazuje se markiz od Gramonta u izvedbi opako dobrog odnosno opako zlog Billa Skarsgårda (što je to s obitelji Skarsgård i zlikovcima?). Markiz je prepreden, lukav, arogantan, hladnokrvni ubojica koji ne vidi očigledno, a to je da nitko ne dira Johna Wicka ako mu je život mio.
Trojac McShane-Reddick-Fishburne je standardno odličan kao trio Johnovih prijatelja, a od ostalih likova izdvojimo potraćenog Kojija u izvedbi legendarnog Hiroyukija Sanadea koji, kao i u „Bullet Train”, dobiva premalu minutažu te Mr. Nobodyja, tragača s moralnim kompasom koji odudara od drugih krvožednih životinja jer posjeduje vlastiti set pravila. Zanimljiva je i njegova poveznica s Wickom u obliku psa koji im obojici čuva leđa te ga je moguće promatrati kao njegovog suradnika.
Oko za oko, metak za metak
S tehničke strane, koliko god da se trudio, teško je ovom filmu pronaći manu. Redatelj Chad Stahelski još jednom se pokazuje kao predvodnik nove generacije kaskadera-redatelja te svojim sjajnim izborom ima presudni utjecaj na u modernim filmovima toliko zanemarenu preglednost akcije koja je upravo ono što film, uz sjajnu fotografiju Dana Laustsena, čini vizualnim spektaklom i melemom za oči (vidi akciju oko Arc de Triomphe ili sekvencu snimanu iz ptičje perspektive u napuštenoj kući u Parizu).
Raskoš budžeta vidi se i u raskošnim lokacijama snimanja (SAD, Maroko, Japan, Njemačka, Francuska) koje daju na internacionalnosti radnje, no ne na način na koji to u posljednje vrijeme čine drugi akcijski filmovi u kojoj lokacija ne igra nikakvu ulogu, već se radi o setovima koji glume druga mjesta.
Glazba filma još je jedna bitna sastavnica te se sastoji od moderne elektroničke, tehno-glazbe, ali i sjajnih orkestralnih i zborskih skladbi, a šlag na tortu je pjesma Eye for an Eye Rine Sawayame, japansko-britanske pjevačice koja ima manju ulogu u filmu i koja možda neće dobiti nominaciju za Oscara za najbolju originalnu pjesmu, no svakako bi to trebala.
Ne brinite se previše jer će i ovo poglavlje sage o Babi Jagi zasigurno pokupiti hrpu nagrada te smo već dobili i najave o petom dijelu i spin-offu koji će se koncentrirati na lik mlade balerine koja postaje plaćeni ubojica, a koju će utjeloviti Ana de Armas te seriju „Continental” o mladom Winstonu Scottu.
Umjesto zaključka, jedna molba – pogledajte film i to na što većem ekranu jer John Wick to svakako zaslužuje.
Prati Ivanove recenzije na Instagramu
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
