Izvještaj – 38. Ri Rock Festival: Tradicija koja nikad ne iznevjeri
Teško je riječima opisati količinu emocija koje su ovaj vikend bile prisutne u riječkoj Kružnoj ulici. Naime, kultni riječki klub Palach ovaj mjesec slavi svoj 50. rođendan, što obilježava nizom izložbi, projekcija i koncerata. Studentski klub Index otvorio je svoja vrata 10. prosinca 1966. godine, što ga čini jednim od najstarijih klubova u Hrvatskoj, a u svojim je počecima trebao biti namijenjen isključivo studentima (iako je publika koju je privukao bila sasvim drugačija). Dvije se godine kasnije skupina riječkih studenata našla u Čehoslovačkoj za vrijeme sovjetske intervencije, a jedan od njih, Željko Morović, fotografira ulazak sovjetskih tenkova. Fotografije su kasnije bile izložene u klubu Index pod nazivom Agresija u svijetu, a koliko su utjecaja imale govori činjenica da nakon toga, 1969. godine, klub mijenja naziv u Palach.
Pola stoljeća kasnije, Palachova vrata još su uvijek otvorena u inat brojnim promjenama vlasnika, financijskim poteškoćama i bijesnim susjedima, u dogovoru s kojima je odlučeno da se koncerti održavaju samo četiri puta mjesečno uz limitirane decibele kako ne bi morali trošiti vodu na zalijevanje posjetitelja. U tradiciji djelovanja na riječku glazbenu scenu, jedan od programa u sklopu ovogodišnjeg Palachovog rođendana bio je Ri Rock festival, održan 9. i 10. prosinca. U te dvije večeri riječka je publika imala priliku uživati u nastupima 10 demo bendova, koji su izabrani od mnoštva prijavljenih, te četiri gostujuća benda.
U petak su se publici predstavili riječki Lionmane (heavy metal), ??? ilitiga Drei Question Marks (noise rock), Not!, Exa (metal/hardcore punk) te opatijsko-riječki bend No Army (hardcore punk), koji su u konačnici osvojili treće mjesto. U drugačijem tonu je započela subotnja večer koju je otvorio dvojac City of Logic sa svojim ambijentalnim obradama, da bi nas nakon njih u početke metala vratili dečki iz Epicentra, drugoplasirani bend iz Jadranova. Pozornicu su nakon njih preuzeli Fingerprint iz Ravne Gore, Umažani Meant to Be (metalcore) te pobjednici festivala, Riječani Speedclaw (speed/heavy metal). Svake su večeri nakon prva tri nastupa pozornicu preuzeli gosti – u petak su to bili Mašinko i The Shaiones, a u subotu Monox i Cold Snap. Svi su demo bendovi pred sobom imali težak zadatak – oni prvi trebali su zagrijati još uvijek malobrojnu publiku, dok su zadnja dva benda trebala nastaviti atmosferu koju su napravili gostujući bendovi. Svi su oni dali sve od sebe i zbog toga zaslužuju pohvale, a posebno bih istaknula neke od njih.
No Army je sa stilom zaključio prvu večer festivala. Nakon trogodišnje stanke bend se vratio na pozornicu u novoj postavi te s pravom osvojio treće (ako ne i više) mjesto. Spoj žestoke glazbe i vokala koji zna zainteresirati publiku rezultirao je energičnim kaosom u publici, koji se mogao mjeriti s onim koji su ranije te večeri stvorili dečki iz Mašinka. Drugačiji stil iz Umaga su u subotu donijeli Meant to Be, bend koji se na sceni pojavio 2014. godine kad su izdali EP “Veni Vidi Vici“. Unatoč tehničkom problemu s gitarom, priredili su jedan izvrstan nastup i stvorili dobru atmosferu, no riječka scena očito još nije spremna za metalcore pa im je promaknuo plasman na prva tri mjesta.
Pobjedu je ove godine odnio Speedclaw, bend koji nas je vratio u stara dobra vremena speed metala. I dok većina bendova moli novinare da napišu nešto dobro o njima, ovi su me dečki zamolili da ih popljujem zbog tehničkih poteškoća tijekom nastupa, no u tome im ne mogu udovoljiti – ova je riječka četvorka s pravom osvojila nagrade koje će, kažu, iskoristiti kako bi snimili singl, našli izdavačku kuću, a potom i snimili album. Nadaju se probijanju na europsku scenu, a osvrnuli su se i na probleme one domaće: “Kao ni mnoštvo drugih, ni grad ne podržava riječku scenu, Palach se svako malo zatvara i uvijek bude nekakvih problema. Mladih bendova ima puno ali ne dobivaju prilike. Svi se žale a nitko neće ništa poduzeti – to nije rock! Mi kroz našu glazbu, naravno, želimo promijeniti takvo ponašanje no to nije naš jedini cilj; mi primarno želimo svirati metal i što god da bilo, uvijek ćemo svirati metal!”
Što reći o gostujućim glazbenicima? Zagrebački punk rockeri Mašinko oduševili su fanove svojim energičnim nastupom i izazvali pogo kakav Palach već dugo nije vidio. U zabavno-žestokom stilu Mašinka nastavio je Dražen Turina Šajeta, koji je već odavno dobro poznat u Hrvatskoj, primarno zbog svojih hitova poput Leteća Barbara, Moji koraki, Trinajstićka... No, malo tko izvan riječkog područja zna da te pjesme postoje i u puno žešćim verzijama, onima koje je stvorio zajedno s punk bendom The Shaiones, gostima ovogodišnjeg Ri Rock festivala. Neopisivo karizmatičan bend oduševit će svakoga, a posebno čakavce iz ovog dijela Hrvatske – ne navode bez razloga svoj stil kao ča-punk stand-up comedy musical.
Drugi dan su se u Palachu mogli čuti komentari kako će tu večer nastupiti dva trenutno najbolja hrvatska metal benda – Monox i Cold Snap – a oni su svojim nastupima i opravdali takve izjave. Monox je riječki death/groove metal bend koji je na sceni prisutan već 14 godina, no zbog čestih promjena u sastavu do sad su izdali tek jedan album, ali itekako vrijedan! Ovo je bio prvi put da su nastupili kao gosti Ri Rocka, a na povijest Monoxa i tog festivala osvrnuo se vokal Tonko Vukonić: “Što se tiče nas na pozornici, nije se puno promjenilo jer uvijek dajemo sve od sebe, nema veze koliko ima ljudi. Sjećam se kad sam gledao i komentirao demo bendove, kad sam nastupao u natjecateljskom smislu i sad kad nastupamo kao gosti te mogu reći da postaje sve bolje i bolje. Ri Rock je oaza usred pustinje, uvijek će okupiti ljude jer je sastavljen od tih ljudi!”
Baš kad smo pomislili da su ljudi iscrpili svu energiju na njihovom žestokom nastupu došao je na red sljedeći bend – rijetko kad se može vidjeti toliko ljudi u Palachu koliko ih je bilo na nastupu Cold Snapa. Varaždinski metalci miljenici su publika diljem Europe, a naravno i one riječke, što dokazuje činjenica da im je ovo već peti nastup u lučkom gradu. Što ga čini posebnim? “Pedeset godina Palacha – kad sam to izgovorio na pozornici naježio sam se zato što ne znam klub u Hrvatskoj koji to ima i koji će to ikad imati,” kaže pjevač Jan Kerekeš.
“Riječka publika je slična varaždinskoj u smislu da ako im je do nečeg stalo, bit će uz bend od početka do kraja, nema energetskog pada u tih sat vremena nastupa.” Ovog je ljeta bend došao do jedne veoma važne i, napominje, dosta teške prekretnice pa je došlo do izmjena u sastavu. No, u novoj su postavi snažno krenuli u nove pobjede, od kojih im je prva bila potpisivanje ugovora s izdavačkom kućom Arising Empire. U petom mjesecu kreću na europsku turneju od 16 koncerata te nastavljaju s mnoštvom ljetnih festivala, a na veselje njihove riječke publike najavljuju i mogućnost ponovnog sudjelovanja na Dark “O” Metalfestu.
Nedavno ste na Ziheru mogli pročitati članak Filipa Kuštera o pitanju Rijeke kao grada rocka, odnosno o tome kako je sve manje interesa za takvu glazbu, što dovodi i do manjeg broja klubova koji bude takvu vrstu glazbe. Tipična je situacija da se u Palachu odvija neki koncert, cijena ulaznice je simbolična, no ljudi ne ulaze unutra, već “cugaju” ispred kluba i žale se kako riječka scena propada. Ovaj vikend čudo neviđeno: Ri Rock festival je ipak uspio okupiti ljude unutar Palacha! Već 38 godina ovaj festival okuplja mlade hrvatske bendove i pruža im priliku da se pokažu publici, a pobjednicima olakšava put k ostvarenju svojih ciljeva.
Uspio je opstati, ponosno i prkosno, unatoč brojnim problemima na koje takva scena nailazi, baš poput legendarnog Palacha s kojim je ovaj vikend proslavio rođendan. Težak je posao organizirati takvo nešto kad je mnoštvo faktora koji ti ne idu u prilog pa zato posebna zahvala ide organizatorima koji se svake godine potrude da festival bude po nečemu drugačiji i poseban. Lica posjetitelja, odlični bendovi i atmosfera ispred pozornice – sve je to dokazalo da je taj festival u srcima i publike i izvođača te da će se kao takav održavati još puno godina.
