Lizards Exist: “Zašto ne biti autentičan?”
Šesti koncert treće sezone MIMO-a održava se 3. travnja u Muzeju suvremene umjetnosti. MIMO nam ovoga puta u dvoranu Gorgona dovodi ONO i Lizards Exist. Po svemu sudeći ovo će biti MIMO koji će obilježiti rock i psihodelični tonovi, a ususret nedjeljnom koncertu odlučili smo postaviti par pitanja dečkima iz Lizards Exist.
Za početak dosadno pitanje. Tko su Lizards Exist, kada su nastali i što uopće sviraju?
Lizards Exist su četiri tipa koji su se našli s istom namjerom i pokrenuli zajednički projekt. Bend je osnovan 2011. godine (Siniša-gitara, Tihomir-bas, Boris-bubanj), a Roko (tipke) pridružuje se 2013. godine. Boris napušta bend u ljeto 2015. i u jesen 2015. na njegovo mjesto dolazi Leo Hrs.
Sviramo glazbu koja nije ograničena žanrovima, jedino sto je bitno je da je nama dobra.
Moram reći da mi je vaše ime jedno od dražih i boljih na hrvatskoj sceni pa i šire; tu mi je negdje pri vrhu zajedno s A Place To Bury Strangers. Kako je ime nastalo, koliko mislite da je ime benda važno danas i je li važnije sada ili nije više kako je bilo nekada? Kome je važnije ime, bendu ili publici?
Hahaha. Ime je nastalo kao šala na prijedlog bivšeg bubnjara Borisa Brozovića nakon što smo zaključili da ime Merik Psihodelik jednostavno nije adekvatno. Ne bavimo se time koliko je ime benda važno, ali mislimo da i nije toliko – bitna je muzika. Što se tiče važnosti, bitno da je nama dobro, a publika ga može, a i ne mora prihvatiti.
Tvrdite da su vam uzori britanski, francuski progresivni bendovi te njemački kraut rokeri. Možete li izdvojiti neke bendove koji su najviše utjecali na vaš zvuk i kako?
Ima tu hrpu bendova, a od svakog se pokupi neka dobra ideja, pa na kraju nastane nešto potpuno deseto.
Koristite isključivo analognu vintage opremu i to iz vremena prije 1976. godine. Zašto i kako ste došli na tu ideju?
S obzirom na to da nam inspiracija dolazi iz tog vremena, zašto ne biti autentičan? Ionako kod današnje digitalije, igračaka ili „klonova“ fali ta posebna čar, spontanost, frekvencijska obogaćenost i magija koju pruža analogna oprema, ili kako je mi nazivamo, pravi instrumenti.
Ograničava li vas korištenje vintage opreme na bilo koji način?
Naprotiv, daje nam ogromnu slobodu i mogućnost detaljnijeg izražavanja.
Planirate li u budućnosti uključiti i nešto modernije opreme ili ćete ostati vjerni svojim oldschool spravama?
Čisto sumnjam.
Upravo zato što se ponosite korištenjem vintage opreme želio bih vas pitati o stanju stvari danas. Na tržištu je sada dostupno jako puno instrumenata, mašina, pedala, programa i čega sve ne. Mislite li da su se danas ljudi previše počeli oslanjati na tu silnu opremu, a zanemarili samu vještinu sviranja?
Jesu.
Primijetio sam da su vam pjesme uglavnom u dužim formatima. Pjesmu kraću od pet minuta nisam vidio, a neke idu čak i do sedamnaest minuta. Zbog čega preferirate ili čak inzistirate na ovako dugim pjesmama?
Pa nije da inzistiramo, smatramo da je kompoziciju potrebno zaokružiti i dovršiti, a to nam se do sada nije uspjelo posrećiti da bude ispod 5 minuta.
Tko vam se sviđa na domaćoj sceni, s kim biste voljeli svirate. Što se događa sa space i psihodeličnim rokom u Hrvatskoj?
Zapravo gledamo da sviramo sami zbog siline opreme i svaka svirka s drugim bendovima se pretvara u naguravanje po pozornici i ne završava baš najbolje.
Što mislite o ONO?
Super su momci, lijepo nam se družiti s njima, inače smo oduvijek fanovi Mokrih gljiva.
Što za vas predstavlja nastup u sklopu projekta MIMO?
Prvi koncert u 9 mjeseci, i to s novim bubnjarem.
