Igralom (Močvara): Unikatni ritam i rast
Dovoljno je bilo nekoliko sporih, repetitivnih tonova basa Dimitrija Simovića da s ljetne terase u utrobu Močvare pozove vjerne fanove sad već kultnog niškog benda Igralom.
U društvu Mladena Marjanovića na gitari i Ivana Cvetkovića na bubnjevima, Simović je u ponedjeljak navečer samopouzdano započeo raznoliku set listu koja je bila prošarana pjesmama sa sva tri dosadašnja albuma („Pogrešna poznanstva”, „Sunovrat”, te zadnji i jako konkretni „Premalim stvarima”).
Zagrebačkoj publici je Igralom, kao i drugi projekti njegovih glazbenika, dobro poznat, te je tako objeručke prihvatila one nešto prepoznatljivije pjesme karakterističnog i unikatnog zapadnoafričkog zvuka koji se otopio na vrućem betonu jednog balkanskog grada. Simovićeve otvorene, na trenutke gotovo slam-poetske stihove, popratio je Marjanovićev prodorni zvuk spastične gitare. Finalni potpis njihovoj zaista unikatnoj estetici dao je Cvetkovićev razasuti i plesni bubanj.
Kontradiktornost u izražavanju
Imao sam dvije kontradiktorne reakcije na ovaj nastup. S jedne strane punina šarma i energije koju bend dostavlja kroz nešto slobodnije (i glasnije) improvizacijske trenutke je ono po što je njihova publika došla.
Bilo je energično, zabavno, i pjesme su se često rasplinule u ritmički jam koji je vrlo brzo zanjihao i rasplesao publiku u Močvari.
S druge strane, numere s njihovog recentnog albuma „Premalim stvarima” izdvojile su se kroz veću kontrolu zvuka, te definitivno još zreliji pristup pisanju zaokruženih pjesama. Na njima kao da se manje bježi u kaos, te se ostaje u atmosferi koju pjesma iziskuje, što je i najugodnija novina zadnjeg albuma.
Teško ih je ne voljeti
Možda baš to izdvaja ovu trojicu umjetnika – namjera za konstantnim rastom i outputom, ali i konzistentnost u estetici zvuka koja je toliko divlja i unikatna kombinacija zapadnoafričke glazbe i blago nervoznih gradskih tema i riffova. Reakciju na Igralom ćete zasigurno imati, i gotovo sam siguran da će za većinu ona biti pozitivna.
Preostalo je samo reći da se Igralomu nadamo češće i u različitim formatima, jer opetovano dokazuju da su ozbiljni i samopouzdani muzičari, koji kroz progresiju vlastitog zvuka pokazuju da ne namjeravaju stati niti se pomiriti sa statusom quo.
