Daniel Day-Lewis: Umjetnost metamorfoze, perfekcionizam i izbirljivost
Daniel Day-Lewis, rođen 29. travnja 1957. u Londonu, jedan je od najistaknutijih i najnagrađivanijih glumaca svoje generacije.
Tijekom više od trideset godina duge karijere, stekao je reputaciju izuzetno predanog umjetnika poznatog po intenzivnoj pripremi za svaku ulogu i rijetkoj sposobnosti potpune transformacije u likove koje tumači.
Njegov glumački opus obilježen je izbirljivošću – u četiri desetljeća karijere prihvatio je samo 29 filmskih uloga, ali je za čak tri od njih nagrađen Oscarom za najboljeg glavnog glumca, što ga čini jedinim glumcem u povijesti s takvim postignućem.
Day-Lewis je tijekom karijere osvojio i brojne druge prestižne nagrade, uključujući BAFTA, Zlatni globus i Screen Actors Guild Award, a njegovi nastupi u filmovima poput Moje lijevo stopalo, Bit će krvi i Lincoln već su upisani u anale filmske umjetnosti. Njegova predanost, povremena povlačenja iz javnosti i osebujan pristup glumi dodatno su pridonijeli njegovom statusu legende suvremenog filma.
Donosimo njegovih sedam uloga koje se ne zaboravljaju.
Moje lijevo stopalo (My Left Foot, 1989.)
Day-Lewis je osvojio svog prvog Oscara za ulogu irskog pisca i slikara Christyja Browna, koji je rođen s cerebralnom paralizom i mogao je koristiti samo lijevo stopalo.
Film prati istinitu priču o Christyju Brownu, irskom piscu i slikaru rođenom s cerebralnom paralizom. Unatoč teškim fizičkim ograničenjima i siromaštvu, uz podršku majke i obitelji, Christy uspijeva naučiti pisati i slikati koristeći jedino lijevo stopalo.
Film prikazuje njegovu borbu za priznanje, emotivne uspone i padove, te odnos s obitelji i terapeutkinjom Eileen Cole. Daniel Day-Lewis je za ovu ulogu koristio ekstremne metode pripreme: tijekom snimanja cijelo vrijeme je bio u invalidskim kolicima i inzistirao da ga svi na setu tretiraju kao Christyja, što je rezultiralo izuzetno autentičnom i nagrađivanom izvedbom.
Bit će krvi (There Will Be Blood, 2007.)
Za ulogu nemilosrdnog naftaša Daniela Plainviewa osvojio je drugog Oscara, a film Paula Thomasa Andersona često je istican kao jedno od njegovih najboljih ostvarenja.
Ova epska drama smještena je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i prati Daniela Plainviewa, beskrupuloznog srebrara koji postaje naftaš. Plainview je opsjednut bogatstvom i moći, a film istražuje njegov odnos sa sinom H.W.-om, sukobe s lokalnim propovjednikom Elijem Sundayjem te njegovu moralnu i emocionalnu degeneraciju.
Day-Lewis je kreirao nezaboravan lik, hladnog i manipulativnog pojedinca, čija pohlepa i paranoja vode do tragičnog kraja. Film je poznat po intenzivnoj atmosferi, slojevitim likovima i snažnoj kritici kapitalizma.
Lincoln (2012.)
U povijesnom spektaklu Stevena Spielberga portretirao je američkog predsjednika Abrahama Lincolna, što mu je donijelo trećeg Oscara za najboljeg glavnog glumca.
U režiji Stevena Spielberga, film se fokusira na posljednja četiri mjeseca života američkog predsjednika, odnosno na njegovu borbu da progura 13. amandman kojim bi se ukinulo ropstvo u SAD-u. Day-Lewis je u ulozi Lincolna proveo temeljitu pripremu, uključujući proučavanje povijesnih izvora i mijenjanje fizičkog izgleda i glasa, kako bi što vjernije dočarao predsjednika. Film prikazuje političke intrige, osobne dileme i Lincolnovu odlučnost u presudnom trenutku američke povijesti. Day-Lewisova izvedba bila je toliko uvjerljiva da je osvojio trećeg Oscara za najboljeg glumca.
U ime oca (In the Name of the Father, 1993.)
U ovom biografskom filmu tumači Gerryja Conlona, čovjeka nepravedno osuđenog za terorizam, a uloga mu je donijela nominaciju za Oscara.
Film se temelji na istinitoj priči o Gerryju Conlonu, jednom od tzv. Guildford Four, koji su nepravedno osuđeni za bombaški napad IRA-e u Engleskoj 1974. godine. Film prati Gerryjevu borbu za pravdu, odnos s ocem Giuseppeom (Pete Postlethwaite) te angažman odvjetnice Gareth Peirce (Emma Thompson) koja otkriva policijsku korupciju i zataškavanje dokaza. Day-Lewis je za ovu ulogu prošao fizičke i psihičke transformacije, uključujući uskraćivanje sna i hrane, kako bi dočarao patnju i sazrijevanje lika kroz godine nepravde i zatvora.
Posljednji Mohikanac (The Last of the Mohicans, 1992.)
Day-Lewis je utjelovio Hawkeyea, usvojenog sina Mohikanca, u povijesnoj akcijskoj drami Michaela Manna.
Radnja filma smještena je u Sjevernu Ameriku tijekom Sedmogodišnjeg rata između Francuza i Britanaca. Day-Lewis tumači Hawkeyea, bijelca kojeg su odgojili Mohikanci, a koji se bori za opstanak svoje usvojene obitelji i zaštitu dviju britanskih sestara. Film je poznat po spektakularnim prizorima, napetim borbama i snažnoj emotivnoj jezgri, a Day-Lewis je za ulogu prošao rigoroznu fizičku pripremu kako bi autentično prikazao lik preživljavača i ratnika.
Bande New Yorka (Gangs of New York, 2002.)
U ovom filmu Martina Scorsesea briljirao je kao karizmatični i zastrašujući Bill the Butcher, što mu je donijelo još jednu nominaciju za Oscara.
Film prikazuje krvave sukobe njujorških bandi sredinom 19. stoljeća. Day-Lewis glumi Billa Cuttinga, karizmatičnog i brutalnog vođu nativističke bande, čija je mržnja prema irskim imigrantima pokretač radnje. Njegov lik je kompleksan antagonist, istovremeno zastrašujuć i fascinantan, a Day-Lewisova izvedba donosi nevjerojatnu energiju i autentičnost, što je film učinilo prepoznatljivim i vizualno upečatljivim.
Fantomska nit (Phantom Thread, 2017.)
U svojoj posljednjoj filmskoj ulozi do sada, Day-Lewis je glumio ekscentričnog modnog dizajnera Reynoldsa Woodcocka, a izvedba je bila hvaljena i nominirana za Oscara
Smješten u London 1950-ih, film prati Reynoldsa Woodcocka, slavnog i opsesivnog modnog dizajnera čiji se strogi životni ritam poremeti kada upozna mladu konobaricu Almu, koja postaje njegova muza i partnerica. Njihov odnos prerasta u psihološku igru moći i ovisnosti, a Day-Lewis briljira u prikazu složenosti i ranjivosti svog lika. Film je hvaljen zbog režije, glume i vizualne estetike, a Day-Lewis je za ovu, zasad posljednju filmsku ulogu, dobio još jednu nominaciju za Oscara.
